ZIMA
Jesen je polako otišla,a umjesto nje stigla hladna ima. Ušunjala se u naše živote i svojim ledenim rukama stegla cijelo selo. Snježni oblaci kao bijele lađe plove nebom,a iz njih pada snijeg. Snježne pahulje kao balerine lete nebom. Sve oko nas polako postaje bijelo, ulice i krovovi kuća. Drve novu odjeću. Umorne grane više nisu gole.Zima ih je obukla u bijele haljine sa dugim čipkastim rukavima. Na travnjacima su debeli vuneni tepisi. Uspavane dimnjake zima je probudila iz kojih se prema nebu diže gusti sivi dim. Mraz je na prozorskim staklima ispleo čipku umjesto zavjese. Ptice selice su odletjele na jug,vrapci su ušutjeli. Sjede u svojim malim gnijezdima i drhte na hladnom zraku. Ljudi se griju u svojim kućama. Kad stigne mraz i zima sve stegne,samo se na djeci vidi osmjeh. Ja volim kada mi se nježne pahulje lijepe za lice,volim snijeg i igre u njemu. Zima je meni omiljeno godišnje doba.
Janja Blažanović V.b
Mi smo učenici V.b razreda i jako volimo sate likovne kulture. Naša mala izložba!
JA SAM POBJEDNIK U LJUBAVI
Moje ime je Janja i idem u 5. razred. Moja staza nije duga. Imat ću skoro jedanaest godina, ali sam prošla puno toga. Imam mamu, tatu i seku. Imama puno prijatelja, uspješna sam u školi i volim čitati. Mislim da je moj život prekrasan. Svi se uspoređujemo s nekim tko ima više od nas, s nekim tko je bogatiji, ljepši, popularniji… Nitko se ne uspoređuje s onima koji nemaju ništa, koji su gladni. Volim pomagati ljudima i voljela bih jednoga dana upisati medicinski fakultet. Voljela bih donirati puno novaca za ljude u Africi i osvojiti Nobelovu nagradu za mir. Voljela bih otvoriti ustanove za siromašne, jer ne mogu gledati takve ljude na cesti. Kada ih vidim najradije bih im poklonila sav novac iz svoje štedne kasice. Ne volim nepravdu i nastojim je spriječiti. Jedinstvena sam i znam da je još dug put preda mnom.
Janja Blažanović V. b