KRUH NA STOLU
Kruh je osnovna namirnica koju jedemo svaki dan. Kruh se pravi od pšeničnog brašna. U jesen sijemo pšenicu na naše njive, tijekom zime i proljeća ona raste, ljeti bude zrela i mi je vršimo. Pšenicu meljemo i dobijemo brašno. Od tog brašna pravimo kruh, koji peku naši pekari vrijedno radeći cijelu noć. Kruh se nekada svakodnevno pekao u obiteljima. Njega su izrađivale i mijesile, svojim vrijednim rukama, naše bake i prabake. U svakoj kući svaki dan je mirisao svježi, topli, domaći kruh. Kruh možemo jesti u svim oblicima; kao pecivo uz svako glavno jelo, a najslađi je kada ga možemo namazati omiljenim pekmezom. Kruh naš svagdanji važna je namirnica u našem životu bez koje ne bismo mogli zamisliti niti jedan dan. Moja najveća želja je da sva djeca svijeta svaki dan imaju dovoljno kruha.
Ivan Vučković 6b/9
KRUH NA STOLU
Kad kod svoje bake pođem,
želja za kruhom meni dođe.
Kažem baki poželio sam kruha,
a baka ga odmah skuha.
Dok baka s čela znoj briše,
cijela kuća kruhom zamiriše.
Onakvog ga vrućeg volim,
namažem ga mašću i posolim.
Kaže baka, dok se smije,
“poslastica to je bila prije.”
Patrick Brkić 6b/9
JESEN JE DOŠLA U MOJ KRAJ
Kada jesen dođe u moj kraj,
promijeni se čitav zavičaj.
Blatnjavi puti, kišoviti dani,
lišće vene, žuti na rosnoj grani.
Odletjele su laste, daljina ih skriva,
noć sve duže traje, a dan kraći biva.
Na njivama i livadama sva priroda spava,
pada magla siva to je jesen prava.
Vjeko Špionjak 6b/9
JESEN JE DOŠLA U MOJ KRAJ
Jesen je došla u moj kraj
i promijenila moj zavičaj.
Lišću je dala razne boje,
a ono nama plodove svoje.
Dani su kraći, a duže i hladnije noći,
zato mala lastavica na put mora poći.
Za starijeg djeda ipak malo sreće,
ispred svake kuće rakija se peče.
Kristina Mijić 6b/9
JESENSKE BOJE U MOM KRAJU
Obukla je jesen kaput
i krenula na dalek put.
Spremila je u svoj ruksak
jedan mali kišni oblak.
Ponijela je novi kist
da oboji svaki list.
Još u svaki džep sa strane
pokoji joj kesten stane.
A u svojoj zlatnoj kosi,
miris dunja ona nosi.
Kad god kroči na put
odmah lišće za njom hoda.
Košarice pune voća
slasno ona jede noćas.
Ljubica Tuzlak 7c/9
JESENSKE BOJE U MOM KRAJU
Podigla se velika i radosna graja,
stigla jesen u vrtove moga kraja.
Kistom je obojila patlidžan u plavo,
karfiol je dozrio, ne bi mu baš pravo.
U teglama se ajvar crveni,
a krastavci su još uvijek zeleni.
Grožđe je sazrelo i dobilo boju,
ali zato lišće izgubilo svoju.
Postalo je žuto, smeđe i suvo
bez lišća će ostati svako jadno drvo.
Jesen je obojala plodove svoje,
a kad zima dođe sve je bijele boje.
Lucija Pejić 7c/9
MOJ KRAJ
Malo, skromno i šareno,
to je ljudi moje selo.
U njemu se korpe pletu,
našim ljudima tako srca letu.
Grebničani punom parom rade
da nam selo ne propadne.
Čuvamo i svoje običaje
kolo kreće
u krugu se šeće.
Naše selo to je naša dika,
bez njega bi bila loša slika.
Mnogo ljudi odlazi,
povremeno dolazi
pa se selo probudi
čim je više ljudi.
Selo moje ja te volim jako,
i ne bih te mijenjao
kad si takvo.
Voljet ću te do kraja života,
moja ljubav tvoja je ljepota.
Markus Ivanović 7c/9
MOJA BAKA
Moja baka se zove Kata,
ona mi zimi “nosi”
snijeg za vrata.
Kad god kod nje dođem
ona mi neda da bez zagrljaja prođem.
Dok sam na raspustu bila,
kod nje sam stalno dolazila.
Pričale smo sve i svašta,
saznale kakva je moja,
a kakva njezina mašta.
Svoju baku puno, puno volim,
da dugi poživi
dragog Boga molim!
Marija Dujmenović 8b/9